Bild
OPTUZNICA PROTIV ALIJE IZETBEGOVICA ZA VELEIZDAJU

NARODA I REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

1. Bosanski narod je u informativnoj blokadi od pocetka rata, u cijoj realizaciji ucestvuju i sredstva informisanja u Sarajevu pod kontrolom Alije Izetbegovica, i nisu mu dostupne informacije o ciljevima i toku pregovora koje Alija Izetbegovic vodi sa predstavnicima zlocinacke Republike Srpske i predstavnicima zlocinacke Herceg-Bosne. Alija Izetbegovic je vrlo vjesto stvorio uvjerenje kod naroda, koji je potpuno odsjecen od vanjskog svijeta, da pregovorima vara neprijatelje drzave Bosne i Hercegovine. Zapravo, jedini koji je prevaren je bosanski narod i drzava Bosna i Hercegovina. Prevareni su i Hrvati i Srbi koji se bore i ginu pod zastavom Armije Bosne i Hercegovine da bi odbranili visenacionalnu i demokratsku domovinu Bosnu i Hercegovinu za koju su se izjasnili na referndumu o njenoj nezavisnosti.

Ciljevi Alije Izetbegovica se u potpunosti poklapaju sa ciljevima onih koji su kreirali Republiku Srpsku i Herceg-Bosnu, a to je podjela teritorije Bosne I Hercegovine izmedju Velike Hrvatske i Velike Srbije.

2. Nije li indikativno da je Karadzic najvatreniji zagovornik stvaranja muslimanske drzave i da u potpunosti podrzava takozvanu federaciju Muslimana i Hrvata, I konfederativno udruzivanje nove tvorevine u Veliku Hrvatsku. Stvaranjem Federacije Muslimana i Hrvata Alija Izetbegovic je legalizovao postojanje Republike Srpske u isorijskim granicama Republike Bosne i Hercegovine, i time doveo u pitanje drzavnost medjunarodno priznate drzave Bosne i Hercegovine i njen Ustav. Stvaranjem Federacije Muslimana i Hrvata, Alija Izetbegovic je potvrdio tezu neprijatelja drzave Bosne i Hercegovine da Republika Bosna i Hercegovina i ne postoji, nego da postoje nove nacionalne drzave na teritoriji bivse Republike Bisne i Hercegovine. Nije li Alija Izetbegovic onaj ko je pod predsjednickom zakletvom preuzeo obavezu da ce braniti Ustav i suverenitet Bosne i Hercegovine. U cilju stvaranja "muslimanske" drzavice u okviru konfederacije sa Hrvatskom (citaj stvaranje Velike Hrvatske), Alija Izetbegovic je doveo u pitanje opstanak Bosne i Hercegovine i opstanak njenog bosnjackog naroda.

3. Korak po korak Alija Izetbegovic realizuje podjelu Bosne i Hercegovine pretvarajuci slobodne teritorije Bosne i Hercegovine u sigurnosne zone, potpisujuci primirja kojima se oduzima pravo Armiji Bosne i Hercegovine i njenom narodu na borbu za povezivanje sa ostalim slobodnim teritorijama do konacnog oslobodjenja domovine. Na vecini frontova su dogovorena takva primirja, a posljednje je na brcanskom frontu od 03. maja 1994. Na osnovu primirja na brcanskom frontu, snage Ujedinjenih naroda ce obezbjedjivati sigurnost koridora Republici Srpskoj od Beograda do Banja Luke i Knina. U svim slucajevima gdje je dogovoreno primirje snage Ujedinjenih Nacija razdvajaju zaracene strane na liniji fronta, a u nekim i razoruzavaju Armiju Bosne i Hercegovine. U toku rata, Armija Bosne i Hercegovine je jedina koja je bila prisiljena na nepovratnu predaju naoruzanja snagama Ujedinjenih nacija na odredjenim bojistima (primjeri Zepe, Srebrenice i najnoviji primjer Gorazda).

4. Alija Izetbegovic vrlo dobro zna da snage Ujedinjenih nacija vec preko dvadeset godina razdvajaju grcke i turske snage na Kipru. Mada podjela Kipra nikada nije medjunarodno priznata, niko vise ne dovodi u pitanje suverenitet turske drzave na dijelu teritorije bivse Kiparske Republike. Njegov cilj je da zamrzne zateceno stanje na linijama razdvajanja do vremena kada ce bosanski narod i svijet prihvatiti podjelu Bosne i Hercagovine kao konacno rjesenje za bivsu Republiku Bosnu i Hercegovinu.

5. Alija Izetbegivc vrlo dobro zna da po medjunarodnim zakonima nije moguce mijenjati granice suverene drzave silom, nego samo dogovorom. Zbog toga je pristanak da se pregovara o podjeli Bosne i Hercegovine veoma ojacao motivaciju okupatora. Sjetimo se koliku teritoriju su kontrolisali Armija i narod Bosne i Hercegovine prije pregovora, u januaru 1993. godine, i koliko teritorija je palo u neprijateljske ruke od tada. Pocetak pregovora u januaru 1993. godine okupatoru je povratio izgubljeni moral. Tada su shvatili da ne ginu uzalud i da ce im sam Izetbegovic priznati osvojeno.

6. Prihvatajuci Karadzica i Bobana kao predsatavnike bosanskih Srba i Hrvata, Alija Izetbegovic je pristao na agresorovu "istinu" da je u Bosni na djelu gradjanski rat, a ne agresija protiv suverene drzave Bosne i Hercegovine. Sjetimo se da je u ljeto 1992. godine rezolucija 752 Savjeta Sigurnosti Ujedinjenih nacija decidno ustanovila da su Srbija i Crna Gora agresori, a Bosna i Hercegovina zrtva agresije. Pregovori su omoguc ili reviziju te ocjene rata u Bosni i Hercegovini i zaustavili proces kaznjavanja agresora, koji je poceo ekonomskim sankcijama, ekonomskom blokadom, te iskljucenjem "Jugoslavije" iz Ujedinjenih nacija i KEBS-a, itd.

7. Kao rezultat dijeljenja Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegovic je postigao da se vise ne govori o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, Armiji Bosne i Hercegovine nego o gradjanskom ratu, muslimanskoj vladi, muslimanskoj vojsci, itd.

8. Mnoge su drzave bivale okupirane, ali to nije bio razlog da ih se ukine (primjer Francuske u drugom svjetskom ratu, primjer drzava istocne Evrope i drugih zemalja pod Sovjetskim Savezom, itd.). Zasto se to samo Bosni i Hercegovini dogadja? Zato sto je svaka diskusija o ustavu i granicama drzave smrtni udarac drzavi. Ne pregovara se o takvim svetinjama kao sto su ustav i granice, a na postivanje tih svetinja drzavnike obavezuje i zakletva data prilikom inauguracije. Alija Izetbegovic je bio duzan stititi, a ne trgovati sa ustavom i granicama Bosne i Hercegovine.

9. Nije tacno da mi moramo pregovarati. Niko nas nece i ne moze kazniti ako necemo da pregovaramo sa okupatorima nase domovine, jer zrtva ima pravo da ne prihvati izmirenje sa svojim krvnikom i da zahtjeva njegovo kaznjavanje. Ne moze zrtva postati krivac samo zato sto nece da pregovara sa svojim krvnikom. Sa lazi da "pregovarati moramo, jer cemo u suprotnom mi biti krivi za nastavak rata" Alija Izetbegovic je pokusao prevariti svoj narod i uz pomoc pregovora realizovati svoj cilj o stvaranju "muslimanske" drzavice na tlu Bosne i Hercegovine, po cjenu njene podjele izmedju Velike Hrvatske i Velike Srbije.

10. Armija je duzna da stiti ustav i teritoriju Bosne i Hercegovine u njenim istorijskim i medjunarodno priznatim granicama. Stoga Armija nije duzna postovati dogovore politicara koji vode do rusenja Ustavnog uredjenja i cjelovitosti Bosne i Hercegovine.

11. Zbog Bosne, zbog stotina hiljada poginulih u odbrani nase domovine, zbog bosanskog dostojanstva i dostojanstva nase djece, i djece nase djece, Alija Izetbegovic mora biti izveden pred sud naroda za zlocin veleizdaje.

Predsjednistvo Bosanskog kongresa

dr. Vahid Sendijarevic

dr. Muhamed Borogovac

Sven Rustempasic, dipl ing.

Stjepan Balog


 
    U Bosni, utocistu naroda, vjera i kultura Bosnjaci su gradili gradove, svoj govor bogatili i pisali pismima zajednicke svjetske civilizacije, u samoj molitvi nosili individualizam, a kolektiv gradili na temeljima zadatog prostora, zakona, konvencije i nauke. Nisu, poput svojih krvnika, morali trositi stvaralacku energiju da bi uljepsavali sliku o samima sebi i poput srpskih ubica civila tvrditi da su pokolji vojne pobjede. U skolama nisu morali lagati djecu kako su nijema kola nepismenih predaka - najljepsi balet, a frule - muzicki instrumenti i kulturna bastina. Bosanske arhitektonske asimetrije izgradjene od svjetla, vode i kamena, kaligrafija poezije, slikarski vez prirode sjali su kao dragulj naspram Srbije, "zemlje seljaka na brdovitom Balkanu". Bosnjacka multikultularnost je vremenska i prostorna kategorija, kao i sam islam. Kao dio islama ''osudjeni'' na komunikaciju i toleranciju Bosnjaci su stali pod zastavu sa predislamskim grbom i simbolom kao sto s u i njihovi preci stali pod islamsku zastavu stavljajuci poganima na znanje "kto je ta drzava Bosna" i koliko je spremna da se brani i svojom posebnoscu. Da li cemo od nasih ubica preuzeti autokefalni otpor prema univerzalnoj svijetskoj civilizaciji, pravu i negirati Bosnu u Povelji UN zarad lukavih podvala o ''pritisku svijeta''? Da li cemo dozvoliti svojim Srbima muslimanske vjeroispovjesti da dokazuju svoje srpstvo dajuci poganima nase sinove cerke i nasa brda rijeke i gradove? Da li cemo nasim fukarama dozvoliti da koriste cak i islam da nam ''objasne'' da smrt u izdanim gradovima i selima nije njihova volja, rezultat jos predratnih potpisa, nego nasa ''sudbina '', da je gubitak Bosne i egzekucija Bosnjaka ''Bozija kazna'', odnosno da je nekakav Karadjic konzekventno boziji poslanik koji izvrasava tu ''Alahovu volju''? Hocemo li im dati nesto sto nam je ostavljeno na cuvanje i sto je vaznije i od nas samih - nasu Bosnu od Drine do Une i od Save do mora?

    U onom trenutku kada se Bosni pruzila mogucnost da se izvuce iz smrtnog zagrljaja drzave fukara, kada su djela nad-slavenske pisane i usmene knjizevnosti - divani, balade, rubaije, gazeli, kaside - trebali ugledati svjetlo dana i, nakon jednog stoljeca, svojom ljepotom osvijetliti djecije ucionice te u zaborav baciti srpsku kulturu ''zadruge'' radnih akcija i sindikalnih proslava, -- pred smrtne neprijatelje Bosnjaka - srpsku civilizacijsku nakazu pojavio se nerjesiv problem suocenja sa slikom u vlastitom ogledalu iluzija.

    Srpski nacionalni program nije smislio neki ludi pojedinac, sofisticirana tajna organizacija, nego osnovni stubovi srpske duhovnosti: Univerzitet, pisci i crkva. Prvi su shvatili da je nako pada ''velikog zadruznog zida'' u Berlinu, jedino rjesenje brzo pobiti one koji su bolji i opasni za vjekovima cuvane mitove i iluzije srpsko-slavensko zadruznog samozadovoljstva. Izvrsioci nacionalnog projekta nisu sofisticirane gasne komore ili atomske bombe nego prve komsije, sa Njegosevom biblijom u ruci i u ambijentu potpune vjerske predanosti nozu i vinu i Svetom Savi.Na rubu 21. vjeka, nakon pada Berlinskog zida, vodjeni instinktom odbrane od nepoznatog, ovi pojesni gubitnici i u miru i u ratovima ustuknuli su u svoju prethodnu odbrambenu transu, duhovnu fazu stocara - socioloske zvijeri u ljudskom obliku Bosna i Hercegovina se razara neproporcija lnom mrznjom iz perioda hordi i glinenih bogova, njen evlad kolje bez obzira na pol i uzrast, a autenticni Slaveni kanibalisticki lizu krvave nozeve. Ove isprepadane ubice djece sa grumenom njive u dusi umjesto svjesti , bez tragova renesanse i gradova u vlastitom iskustvu, - mogu postati, dobitnici samo uz pomoc najgorih medju nama, onih koji u stvari ni nisu ''mi'' nego su oni . Da li cemo imati buducnosti ako pustimo da nas vode oni za koje smo mi " slijepi rukavac velike slavenske rijeke - koja neminovno nestaje? Od ljubvi prema srpskoj zadruzi i smradu zadruge ne vide niti mogu vidjeti sustinsku razliku medju nama koju srpski ratari i cobani ne samo da vide nego ih ta razlika duboko boli.

    Davanje naziva "Bosna" teritorijalnoj, duhovnoj i politickoj zakrpi koja se pokusava formirati uz pomoc par bjednika navodne muslimanske vjeroispovjesti i provjerene srbofilnosti -- zlocin je i sramota bez presedana. Buducnost te ideje zove se smrt i ropstvo najplemenitije civilizacije na Balkanu. To mozda i jeste Bozija kazna za idolopoklonstvo - a sto islamska vjera strogo zabranjuje.