U Bosni, utocistu naroda, vjera i kultura Bosnjaci su gradili gradove, svoj govor bogatili i pisali pismima zajednicke svjetske civilizacije, u samoj molitvi nosili individualizam, a kolektiv gradili na temeljima zadatog prostora, zakona, konvencije i nauke. Nisu, poput svojih krvnika, morali trositi stvaralacku energiju da bi uljepsavali sliku o samima sebi i poput srpskih ubica civila tvrditi da su pokolji vojne pobjede. U skolama nisu morali lagati djecu kako su nijema kola nepismenih predaka - najljepsi balet, a frule - muzicki instrumenti i kulturna bastina. Bosanske arhitektonske asimetrije izgradjene od svjetla, vode i kamena, kaligrafija poezije, slikarski vez prirode sjali su kao dragulj naspram Srbije, "zemlje seljaka na brdovitom Balkanu". Bosnjacka multikultularnost je vremenska i prostorna kategorija, kao i sam islam. Kao dio islama ''osudjeni'' na komunikaciju i toleranciju Bosnjaci su stali pod zastavu sa predislamskim grbom i simbolom kao sto s u i njihovi preci stali pod islamsku zastavu stavljajuci poganima na znanje "kto je ta drzava Bosna" i koliko je spremna da se brani i svojom posebnoscu. Da li cemo od nasih ubica preuzeti autokefalni otpor prema univerzalnoj svijetskoj civilizaciji, pravu i negirati Bosnu u Povelji UN zarad lukavih podvala o ''pritisku svijeta''? Da li cemo dozvoliti svojim Srbima muslimanske vjeroispovjesti da dokazuju svoje srpstvo dajuci poganima nase sinove cerke i nasa brda rijeke i gradove? Da li cemo nasim fukarama dozvoliti da koriste cak i islam da nam ''objasne'' da smrt u izdanim gradovima i selima nije njihova volja, rezultat jos predratnih potpisa, nego nasa ''sudbina '', da je gubitak Bosne i egzekucija Bosnjaka ''Bozija kazna'', odnosno da je nekakav Karadjic konzekventno boziji poslanik koji izvrasava tu ''Alahovu volju''? Hocemo li im dati nesto sto nam je ostavljeno na cuvanje i sto je vaznije i od nas samih - nasu Bosnu od Drine do Une i od Save do mora?
U onom trenutku kada se Bosni pruzila mogucnost da se izvuce iz smrtnog zagrljaja drzave fukara, kada su djela nad-slavenske pisane i usmene knjizevnosti - divani, balade, rubaije, gazeli, kaside - trebali ugledati svjetlo dana i, nakon jednog stoljeca, svojom ljepotom osvijetliti djecije ucionice te u zaborav baciti srpsku kulturu ''zadruge'' radnih akcija i sindikalnih proslava, -- pred smrtne neprijatelje Bosnjaka - srpsku civilizacijsku nakazu pojavio se nerjesiv problem suocenja sa slikom u vlastitom ogledalu iluzija.
Srpski nacionalni program nije smislio neki ludi pojedinac, sofisticirana tajna organizacija, nego osnovni stubovi srpske duhovnosti: Univerzitet, pisci i crkva. Prvi su shvatili da je nako pada ''velikog zadruznog zida'' u Berlinu, jedino rjesenje brzo pobiti one koji su bolji i opasni za vjekovima cuvane mitove i iluzije srpsko-slavensko zadruznog samozadovoljstva. Izvrsioci nacionalnog projekta nisu sofisticirane gasne komore ili atomske bombe nego prve komsije, sa Njegosevom biblijom u ruci i u ambijentu potpune vjerske predanosti nozu i vinu i Svetom Savi.Na rubu 21. vjeka, nakon pada Berlinskog zida, vodjeni instinktom odbrane od nepoznatog, ovi pojesni gubitnici i u miru i u ratovima ustuknuli su u svoju prethodnu odbrambenu transu, duhovnu fazu stocara - socioloske zvijeri u ljudskom obliku Bosna i Hercegovina se razara neproporcija lnom mrznjom iz perioda hordi i glinenih bogova, njen evlad kolje bez obzira na pol i uzrast, a autenticni Slaveni kanibalisticki lizu krvave nozeve. Ove isprepadane ubice djece sa grumenom njive u dusi umjesto svjesti , bez tragova renesanse i gradova u vlastitom iskustvu, - mogu postati, dobitnici samo uz pomoc najgorih medju nama, onih koji u stvari ni nisu ''mi'' nego su oni . Da li cemo imati buducnosti ako pustimo da nas vode oni za koje smo mi " slijepi rukavac velike slavenske rijeke - koja neminovno nestaje? Od ljubvi prema srpskoj zadruzi i smradu zadruge ne vide niti mogu vidjeti sustinsku razliku medju nama koju srpski ratari i cobani ne samo da vide nego ih ta razlika duboko boli.
Davanje naziva "Bosna" teritorijalnoj, duhovnoj i politickoj zakrpi koja se pokusava formirati uz pomoc par bjednika navodne muslimanske vjeroispovjesti i provjerene srbofilnosti -- zlocin je i sramota bez presedana. Buducnost te ideje zove se smrt i ropstvo najplemenitije civilizacije na Balkanu. To mozda i jeste Bozija kazna za idolopoklonstvo - a sto islamska vjera strogo zabranjuje.
"Nepojmljivo je,da je Silajdzic cetiri godine u svom stolu cuvao dokumente koje sam dao protiv Tute"
Kontroverzni lider Hrvatske stranke prava 1861. i vec potvrdeni izazivac politickih skandala u Zagrebu Dobroslav Paraga svojim najnovijim javnim istupima ponovo je uzburkao javnost u Hrvatskoj. Medunarodnom sudu za ratne zlocine u Haagu on je 9. augusta 1997., na petu godisnjicu sudski jos nerasvijetljenog ubojstva generala HOS-a Blaza Kraljevica, podnio krivicnu prijavu protiv hrvatskog predsjednika dr. Franje Tudjmana optuzujuci ga za "pripremu, organiziranje i izvodenje agresije na BiH". Nedugo zatim, gospodin Paraga je organizirao i press konferenciju na kojoj je prezentirao do sada manje poznate dokumente HDZ-a u kojima se poziva na etnicku podjelu BiH. Odmah nakon ove konferencije drzavno tuzilastvo podnijelo je prijedlog za pokretanje istrage protiv g. Parage zbog uznemiravanja hrvatske javnosti i sirenja laznih vijesti. Dobroslav Paraga roden je 1960. godine u Zagrebu. Studirao je pravo i teologiju. Sa 20 godina prvi put je osuden na cetverogodisnju zatvorsku kaznu zbog potpisivanja Peticije za amnestiju politickih zatvorenika u tadasnjoj Jugoslaviji. Zbog organiziranja raznih oblika protesta protiv okrutnosti i zlostavljanja u zatvorima SFRJ, 1987. protjeran je iz Zagreba i jedno vrijeme zivio u Ljubljani. U americkom Senatu prije pocetka ratova na ovim prostorima izhodio je Rezoluciju kojom se osudjuju drzavni organi SFRJ zbog nepostivanja osnovnih Ijudskih prava. Od februara 1990. Iider je Hrvatske stranke prava. "Pravo je cudo da smo opstali i da smo jos uvijek zivi", kaze za sebe i simpatizere HSP-a. Za osam godina postojanja u atentatima je ubijeno 30 aktivista ove stranke, i to uglavnom u podnucjima koja su bila izvan ratnih djelovanja. "Slobodna Bosna": Gospodine Paraga, kada ste se upoznali sa g. Franjom Tudjmanom i kako se razvijalo vase poznanstvo? Paraga: Upoznali smo se pocetkom 80-tih godina tokom jedne sire akcije izrade peticije i prikupljanja potpisa za amnestiju politickih zatvorenika poslije Titove smrti u tadasnjoj Jugoslaviji. To poznanstvo je trajalo i kasnije, kada smo se nasli iza resetaka zatvora u Lepoglavi, i nastavilo se i po izlasku iz zatvora sve do kasnih 80-tih, kada Tudman od Ante Markovica dobiva pravo da putuje po svijetu i zapravo vise provodi u inozemstvu nego u Zagrebu. Tu se gubi taj raniji kontakt. Senad Slatina ("Slobodna Bosna"): Jeste li kasnije, u vrijeme priprema za prve visestranacke izbore, suradivali sa Franjom Tudmanom? Paraga: Buduci da sam ga dobro poznavao, nisam bio sklon politickoj suradnji s njim. Iz niza razgovora koje sam vodio sa njim ja sam mogao primijetiti da je on cvrsto vjerovao u Jugoslaviju, i kroz brojne razgovore je trazio novi povijesni dogovor izmedu Hrvata i Srba. Ja sam na sve to gledao sa velikom sumnjom i insistirao sam na pravu naroda na samoodredenje. Moje je politicko ubjedenje bilo da je Jugoslavija bila uspostavljena mimo volje nesrpskih naroda i 1918. i 1945. U tom pogledu nas se dvojica nikada nismo mogli slagati, i ja sam zazirao od bilo kakve suradnje sa njegowm strankom. TUDJMAN NIJE PRIPREMAO ODBRANU HRVATSKE "Slobodna Bosna": Kada ste prvi put dosli u ozbiljnije politicke konflikte sa Tudjmanom? Paraga: Pa, vec 1990. godine, i to zbog jednog vrlo jasnog problema, a to je bilo neraspustanje tadasnje Sluzbe drzavne sigurnosti, odnosno tajne policije u Hrvatskoj, i nepokretanja postupaka protiv inicijatora nekih zlocina koji su ranije izvrseni nad nekim Ijudima, ukljucujuci npr. mene ili mog kolegu Brajdera koji je 1980. ubijen u zagrebackom zatvoru. Ljudi koji su nas tada progonili ostali su glavni i 1990. bili u Sluzbi sigurnosti kod Franje Tudjmana. I danas su neki od tih Ijudi u samom vrhu obavjestajnih sluzbi u Hrvatskoj. To je bio znak da ce Hrvatska za Tudjmanove vladavine na izvjestan nacin ostati pod kontrolom KOS-a i UDBE. "Slobodna Bosna": Od 1990. Vi ste na celu Hrvatske Stranke Prava. Ubrzo nakon formiranja stranke formiran je i HOS kao njeno vojno krilo. Da li je vec u to vrijeme HOS bio vojni odraz politickog neslaganja sa HDZ-om? Paraga: Svakako da je HOS nastao u Hrvatskoj 1991. kao nemirenje sa Tudjmanovom pasivnoscu glede agresije na Hrvatsku. Tudjman je tada, naime, tvrdio i duboko vjerovao da Srbija i JNA nece napasti Hrvatsku jer se on sa njima dogovorio. Tudjman je vjerovao u sramni sporazum iz Karadjordjeva od 25. ozujka 1991. Oni su se tada dogovorili o raspodjeli plijena nakon mesarenja Bosne i Hercegovine, i on je smatrao da do sukoba Hrvatske i Srbije nece doci. On je posve zanemario bilo kakve pripreme za obranu, sto se kasnije vidjelo npr. kod napada na istocnu Slavoniju i Vukovar, kada on nije poslao nijednu postrojbu tamo, smatrajuci branitelje Vukovara remetilackim faktorom u Milosevic-Tudjmanovom sporazumu iz Karadjordjeva. Rat u Hrvatskoj je, dakle, docekao nespreman. On nije reagirao ni kod napada na Sloveniju, smatrajuci da se Hrvatska nema sta mijesati iako je ranije potpisao pakt o medusobnom priznanju i zajednickoj obrani Slovenije i Hrvatske. HOS je nastao tada kao spontana reakcija na nebranjenje Hrvatske. Mi smo i u vrijeme napada na Sloveniju ponudili 500 nasih dobrovoljaca i Slovenci nam to nisu zaboravili. Mi smo, takoder, na vrijeme shvatili da ce se klanje nakon dogovora o dolasku UNPROFOR-a u daleko strasnijoj formi nastaviti i u BiH jer su jastrebovi sa Dedinja i Pantovcaka odlucili da je to glavni plijen u njihovom razgranicenju, odnosno u njihowj tzv. rekonstrukciji Jugoslavije ili novom povijesnom hrvatsko-srpskom sporazumu. "Slobodna Bosna": Koliko je HOS u prvim fazama rata u BiH bio prisutan kao organizirana formacija i kakvu je vrstu suradnje ostvarivao sa jedinicama Armije BiH? Paraga: On je nastao prilicno spontano, okupljanjem u to vrijeme nemobiliziranih drzavljana BiH. Veliku ulogu je tu odigrao legendarni Blaz Kraljevic. Od konca 1991. i prvim mjesecima 1992. on uspijeva formirati zajednicke postrojbe Hrvata i Bosnjaka u HOS-u, s tim da se odmah izjasnio da je njegov predsjednik G. Alija Izetbegovic i da je vlada pod ciju se on komandu stavlja - Vlada Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Od prvog dana je, dakle, bilo jasno da su general Blaz Kraljevic i svi dijelovi HOS-a bili u sastavu Oruzanih snaga RBiH. Njihovi glavni centri bili su u Ljubuskom i Mostaru. Oni uspijevaju odrzati ratno saveznistvo protiv nadiruce Miloseviceve agresije na BiH. Ali su se vrlo brzo nasli izmedu dva zrvnja jer je s druge strane Tudjman, takodjer, postao suagresor prema ranijem sporazumu iz Karadjordjeva i preko Bobana, Kordica i kompanije se umijesao u rat u BiH. Postrojbe HOS-a, jedine legalne formacije OS BiH u zapadnoj Hercegovini, nasle su se izmedu Karadzicevih i Vucurevicevih hordi iz istocne Hercegovine, te na udaru Bobanovih paravojnih snaga iz tzv. Herceg-Bosne. "Slobodna Bosna": Netrpeljivosti izmedu HDZ-a i HSP-a, odnosno HVO-a i HOS-a, postojale su od osnivanja ovih partija i njihovih vojnih formacija, ali su, cini se, kulminirale ubojstvom Blaza Kraljevica 9. augusta 1992. Kakva su Vasa saznanja o tome zbog cega je doslo do tog atentata, ko su njegovi izvrsioci i zbog cega taj zlocin ni nakon pet godina nije sudski procesiran? Paraga: Postrojbe HOS-a bile su glavna prepreka da se provede sporazum Karadzic-Boban iz Graca. Blaz Kraljevic je oslobadao Trebinje sa namjerom da ide cak i dalje. On nije htio prihvatiti scenarij Karadzic-Bobanove podjele iz Graca. Zato je pala odluka o njegovoj likvidaciji. Nakon sto su postrojbe HOS-a usle u Trebinje, 9. augusta je izveden atentat na ratni stozer HOS-a i generala Kraljevica kao glavnog zapovjednika OS BiH u zapadnoj Hercegovini. Tudman je 1994. priznao da je Susak provodio njegovu politiku u Hercegovini kako Hercegovina ne bi otisla u HOS, u ekstreme, dakle da ne bi otisla pod komandu legalne vlasti RBiH, cime je izravno priznao sudjelovanje i naredbu o likvidaciji gen. Kraljevica i ratnog stozera HOS-a u zapadnoj Hercegovini. To je bio uvod u kasniji rat Hrvata i Bosnjaka. "Slobodna Bosna": Ko su bili neposredni izvrsioci atentata? ZAJEDNICKA AGRESIJA BOBANA I KARADZICA Paraga: Kaznjenicka bojna sa Sirokog Brijega, kojom su zapovjedali Mladen Naletilic Tuta i Ivan Andabak. Istraga ni nakon pet godina nije otvorena. Ja sam krivicne prijave podnio jos u kolovozu protiv Brune Stojica, Valentina Corica, Mladena Naletilica Tute i niza drugih Ijudi iz Kaznjenicke bojne. Spis je, medutim, samo lutao izmedu Splita i Mostara, i na kraju su u mostarskom sudu kazali kako je spis izgorio u vrijeme borbi za Mostar. "Slobodna Bosna": Kada ste primijetili konkretne politicke i vojoicke poteze koji su Vas uvjerili da dio hrvatskog politickog i vojnog vodstva radi na podjeli BiH? Paraga: Vec od Ijeta 1991. bio sam siguran da price o planu iz Karadordeva nisu izmisljotine, vec je to jedna monstruozna omca oko vrata hrvatskom i, pogotovo, bosnjackom narodu u BiH. Tada se, kako sam vec kazao, rat neplanski dogadao u Hrvatskoj, ali se sve spremalo za onaj planirani rat u BiH. U vrijeme borbi za Vukovar, i kada tamo nikakva pomoc nije stizala mjesecima, ja sam poslao 200 dragovoljaca HOS-a da se bore za taj grad. Svega pet njih je prezivjelo. Tada sam saznao da sve oruzje sto mi zarobimo iz kasarni JNA ne ide u Vukovar nego u Hercegovinu. Postavio sam tada javno pitanje oko toga. Kasnije je, medutim, postalo jasno zasto se oruzje slalo u zapadnu Hercegovinu. Zato, jer se tamo planirao pravi rat. "Slobodna Bosna": Rat protiv Bosnjaka mislite? Paraga: Da. Postojali su stalni nagovjestaji da se nesto krupno iza brda valja, a onda smo saznali za neprikrivene planove skovane u Grudama koncem studenoga 1991., gdje je Boban sa Kordicem, Perom Markovicem, Benderom, Vladom Soljicem, Prlicem i ostalima konstatirao da je BiH za njih nepostojeca zemlja i da ce oni ici na preseljavanje stanovnistva, proglasenje Banovine i pripojenje dijelova BiH Hrvatskoj, te da ce se vojno suprotstaviti svima koji tome stanu na put. Nama je tada sve bilo jasno. Nedvojbeno je potvrdeno da postoji umijesanost hrvatskih vlasti u agresiju, a na osnovu kasnijih dogadaja na podrucju Kiseljaka, llidze, trgovine izmedu HVO-a i srpskih agresorskih snaga, medusobne potpore u vojnim operacijama radi slamanja otpora agresiji na BiH itd, stvari su postale jasne i svim demokratskim vladama u svijetu. "Slobodna Bosna": Dakle, Vi ste vec tada bili sigurni da se tu radilo o jedinstvenom rakopisu, odnosno ranije precizno usaglasenom hrvatsko-srpskom dogovoru o podjeli BiH? Paraga: Da. Svi moji nastupi i gwori iz tog vremena to potvrduju. Podsjecam na moj nastup u americkom Kongresu 25. i svibnja 1993., gdje sam otvoreno kazao da je Tudjman suagresor sa Milosevicem na Bosnu, i da ga treba zaustaviti. Po povratku u Zagreb ja sam dozivio pravi linc. Progon, izbacivanje iz svih saborskih tijela, oduzimanje stranke iz mojih ruku, preregistracija , na Tudjmanove agente i sl. UDBASI I KOSOVCI U HRVATA "Slobodna Bosna": Iz krugova Vase stranke stigle su i prve informacije o povezanosti nekih hrvatskih politicara i oficira sa jugoslovenskim tajnim sluzbama. Mozete li konkretno navesti koji su hrvatski duznosnici u Bosni prije rata na bilo koji nacin suradivali sa sigurnosnim organima bivse Jugoslavije? Mi smo u "Slobodnoj Bosni" objavili kopije dokamenata koji potvrduju Tutin angazman za Saveznu UDBU. Mozete li nam predociti Vasa saznanja u vezi s tim? Paraga: Ja Vam moram reci, kad Vi vec ovo spominjete, da sam ja upravo predsjedniku Vlade BiH g. Harisu Silajdzicu 1993. dao te dokumente. "Slobodna Bosna": Odgovorno tvrdim da nasa redakcija nije dokamente dobila od g. Silejdzica, vec iz hrvatskih izvora... Paraga: Ja se pitam zasto su ti dokumenti zavrsili u ladici i nisu dvije godine stavljani na uvid bosanskoj javnosti. To su meni zagonetne stvari. Kao da se namjerno zataskavala odpovornost nekih Ijudi. HSP je, npr., vec u rujnu 1993. podnio kaznenu prijavu protiv Mate Bobana, tada jos neformiranom medjunarodnom sudu, tj. Komisiji za istrazivanje zlocina na podrucju bivse Jugoslavije koju je tada vodio g. Sherif Basiouni. Mi smo podnijeli prijavu protiv Mate Bobana. To nije ucinio niko od of icijetnih predstavnika Vlade BiH. "Slobodna Bosna": Jeste li znali za jos neke osobe koje su bile u dosluhu sa jugoslovenskim tajnim sluzbama? Paraga: Dakle, tu su bili i Tuta i Boban. Vi danas imate, od Darija Kordica do Jadranka Prlica, Ijude koji su definitivno u tim strukturama ranije bili aktivni, bilo u okviru partijskih, bilo voinih organa. Bozo Rajic je bio bivsi sef UDBE u Mostaru, Kordic je bio sekretar za narodnu odbranu u Busovaci, Suskov brat je, takoder, bio sekretar JNA u Sirokom Brijegu (paradoks je da je Susak bio veliki hrvatski emigrant i rodoijub a brat mu je bio funkcioner u JNA), i, znate, bio bi to podugacak spisak kada bismo sve nabrajali. Sjetimo se, npr., koga je Mate Boban sa hrvatske strane predlozio za pomocnika u MUP-u RBiH koji je zaduzen za drzavnu sigurnost 1992. To je bio Jozo Jozic, koji je ranije, u doba Jugoslavije, bio sef u UDBI Sarajevo zaduzen za suzLijanje djelatnosti antijugoslavenske emigracije. Tu padaju maske. Oni su na razne nacine dobivali Ijude za koje ne biste ni slutili da su njihovi. Recimo, predsiednik HDZ-a Sarajevo Tomislav Obrdalj. On je bio suden na 20 godina robije. Odlezao je 10 godina. Kasnije je dobio posao u "Viteksu" u Visokom a supruga od Jozica mu je sve vrijeme bila tajnica u "Viteksu". I onda se postavlja pitanje ko vodi HDZ u Bosni ili Hrvatskoj? Mi koji na to ukazujemo dozivljavamo da se na nas puca iz automata. SUSAK JE KOMANDOVAO RATOM PROTIV BOSNJAKA "Slobodna Bosna": G. Paraga, mozete li personificirati odpovornost za izbijanje bosnjacko-hrvatskih sukoba i za sve ono sto je nakon toga nastalo, prije svega, za otvaranje konc-logora, sto je nezamislivo za hrvatski narod koji je takoder bio zrtva argesije i slicnih konc-logora koje su drzale okupacijske srpske vlasti u BiH i Hrvatskoj? Paraga: To je i danas nezamislivo. I danas se veliki dio hrvatske javnosti drzi u potpunom mraku da ne sazna za tu sramotu i te cinjenice. O tome se naprosto ne govori, i to je potpuno tabuizirano. Kad mi nacnemo jedan od takvih tabua, onda se dize halabuka, onda nas se proglasava izdajnicima zemlje. Mi pokusavamo identificirati prave uzrocnike onoga sto je dovelo do deportacijskih logora, preseljavanja, masovnih ubojstva, mucenja civilnih i vojnih zarobljenika, rusenja stambenih i vjerskih objekata u nevjerojatnim razmjerama i sl. Sjetimo se samo vapaja Ijudi u istocnom Mostaru, gdje su Ijudi mjesecima bili u podrumima zbog bombardiranja iz zapadnog dijela grada. Tamo je, prema nasim informacijama, 2.500 Ijudi zavrsilo u kontejnerima, masakrirano, djeca, stari Ijudi... Preko toga se ne moze sutke preci. Ko ce za to odgovarati. Je li se mozemo ponasati kao da se nista nije dogodilo? Da li mozemo prihvatiti da kao nacija nosimo odgovornost za nekakve logore, sto su radili Tudjmanovi izvrsitelji dolje. Neka on stane iza politike kada je bio hrabar takvu politiku nametnuti. On prvi odgovara za takvu politiku, jer to nije bila samo politika, to je bio i genocid. "Slobodna Bosna": Tudmana smatrate najedpovornijim za to? Paraga: Apsolutno. Naravno, Milosevic je pokretac svih zlocina, ali Tudman mu je pruzio desnu ruku. "Slobodna Bosna": Sada ste ponovo u centru paznje javnosti zbog prijedloga za istragu protiv grupe hrvatskih lidera koje smatrate odgovornim za agresiju na RBiH. Uz Tudmana, spomenuli ste i Gojka Suska, Valentina Corica, Brunu Stojica te jos neke osobe. Mozete li u kratkim crtama pojasniti njihove uloge u agresiji na RBiH? Paraga: Nepobitno je da se "Herceg-Bosnom" upravljalo iz Suskovog kabineta u Ministarstvu obrane u Zagrebu, da je bezbroj puta dolje odlazio i da ga je Tudjman oznacio kao glavnog provoditelja HDZ-ove politike u ratu i na podrucju BiH. Nema sumnje da je iza Bobana stajao Susak, a iza Suska Tudjman. Postoji bezbroj indicija i dokaza o tome. Znamo da je Susak sve godine figurirao kao glavni i vrhunski autoritet na podrucju paradrzavne tvorevine Herceg-Bosne. Bruno Stojic i Valentin Coric bili su visoko rangirani funkcioneri u oblasti obrane i unutarnjih poslova tzv. Herceg-Bosne. Valentin Coric je npr. bio zapovjednik i vojne policije HVO-a a Kaznjnicka bojna je bila sastavni dio te vojne policije. Sada takvom covjeku daje da rukovodi zajednickim policijskim postrojbama!? "Slobodna Bosna": Vi ste prijedloge za istragu protiv ovih Ijudi uputili tacno na petu godisnjicu ubojstva g. Kraljevica. Paraga: Da. Mislim da bi pet godina za Bantustan u Africi bilo dovoijno da sprovede kvalitetnu istragu o jednom ovakovom ziocinu. Ali, ne radi se samo o ovom slucaju. Pet godina se suti o pravim akterima ove drame oko podjele BiH, o protjerivanjima miliona ljudi iz njihovih domova, o pretvaranju klasicne srbijanske vojne agresije na BiH u gradanski rat u Bosni... Skrivati se iza leda jednog Blaskica, Skopljaka ili Kordica mislim da je besmisleno i neposteno. Oni koji su ih poslali u cinjenje tih ziodjela su tisucu puta vise krivi. HAG JE SAVRSENA INSTITUCIJA "Slobodna Bosna": Iz Haaga su prema Hrvatskoj upuceni vrlo konkretni zahtjevi. U nedavno u hrvatskoj stampi oblavljenoj subpoeni zabtijeveju se dokumenti o 44 vojne postrojbe Hrvatske vojske (od cega 28 brigada) koje su djelovale u BosnL Mislite li da ce ti dokumenti ikada dospjeti u Haag? Paraga: U hrvatskom vodstvu nema dobre volje da se ta dokumentacija preda upravo zbog izbjegavanja konkretne odgovornosti najvisih u spomenutom Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, a onda i vrhovnog zapovjednika - samog Franje Tudjmana. Ipak, Sud je, ocito, vrlo dobro informiran, a mozda vec i posjeduje kopije ovih dokumenata. Mislim da je ostao mali prostor za eskiviranje u odnosu na obveze koje je Vlada RH preuzela glede suradnje sa Haaskim sudom. "Slobodna Bosna" (Senad Slatina): Vi ste u jednom od nedavnih interviewa spomenuli da je g. Mario Nobilo priznao da je Hrvatska izvrsila agresiju na BiH. Na sta ste konkretno mislili? Paraga: To je bilo 1991., dakle mnogo prije rata u BiH. Ono sto je ovdje optuzujuce jeste da hrvatsko-bosnjacki sukob nije izbio kao posljedica nesretnih okolnosti ili velikosrpske agresije. Hrvatsko-bosnjacki sukob je, nazalost, izbio kao posljedica namjernog, planiranog, organiziranog provodenja dogovora iz Karadjordjeva i pripreme hrvatsko-srpske agresije na BiH radi njenog nestanka i podjele. U to vrijeme savjetnik predsjednika Tudjmana Mario Nobilo izjavio je da je bilo tajnih sastanaka i da je nauglavjen sporazum da ce se izvrsiti razmjena stanovnistva, da ce se Bosna podijeliti i da ce se ostaviti jedan manji dio za muslimansku drzavu, kako su je oni nazvali. To je on izjavio, to je prenio londonski "Times", i to nikada nije bilo demantirano. Kad je Vlada BiH poslala prosvjed u vezi s tim, on je kazao da je to rekao u kondicionalu, tj. kad bi Srbija isla na rasparcavanje, da bi isla i Hrvatska. Znaci, na indirektan je nacin opet potvrdio sve to sto je rekao. Jer, ako Srbija ide na agresiju, pa mi trebamo ici sa Bosnom protiv Srbije, a ne da mi onda isto izvrsimo agresiju. Ja sam Nobila predlozio kao jednog od svjedoka u svojoj prijavi Haaskom tribunalu. "Slobodna Bosna": Imate li ikaivih sazaanja o tome kako je prmvacena Vasa prijava? Paraga: Ja za sada imam samo odgovor da je ona stavljena u proceduru. "Slobodna Bosna": Kako ste primili tako ekspresnu reakciju hrvatskog tuzilastva? Ako se ne varam, istog dana kada ste Vi odrzali press konferenciju, upucen je prijedlog za otvaranje istrage protiv Vas? Paraga: Vlast koja cini takve stvari sebi ubrzava kraj. To je kontraproduktivno za vlast, ne za Cicka ili mene, koji smo naucili na batine, tamnice i zatvore. Rezim je u panici jer su se oni jako dobro prepoznali u ovoj krivicnoj prijavi. Oni vrlo dobro znaju sto su suci iz Haaga. Tamo ne pomazu niti politicke niti rodbinske veze, vec te odmah hapse ili ustrijele kao Drljacu Simu. "Slobodna Bosna": Vi koristite vrlo jasnu formulaciju da je "Hrvatska izvrsila agresiju na Bosnu i Hercogovinu". Tako eksplicitne ocjene onoga sta se desavalo tokom 1993. i 1994. bosanske vlasti jos uvijek izbjegavaju. Ako je i bilo razumijevanja za to u vrijeme sukoba ili poslije borbi sa HVO-om, kada se racunalo da je bolje dobiti makar i cetvrtinu ili desetinu pomoci nego ne dobiti nista, sto bi se sigurno dogodilo da je Hrvatska proglasena agresorom, ima li danas opravdanja za sutnju bosanskih vlasti u vezi s ovim? Paraga: Ja bih volio da predsjednik Izetbegovic i vodjstvo Republike Bosne i Hercegovine pomogne u razotkrivanju kako srpskog agresora, tako i agresije, nazalost, pocinjene u ime Republike Hrvatske. Porucujem Vladi RBiH da treba otkloniti uzrocnike politike koja je dovela do Daytona. "Slobodna Bosna": Imate li ikakvo objasnjenje za sutnju bosanskih vlasti? Paraga: Meni je cudno zasto g. Silajdzic nije dao objaviti dokument o Mladenu Naletilicu Tuti kojeg je stampala Vasa novina. On ga je imao od 1993. godine. Nista se nije poduzelo da ga se raskrinka covjek koji je Ijude odvodio na Heliodrom, koji je ubijao muslimanske vjerske sluzbenike - imame - po Hercegovini, koji je rukovodio agresijom na Gornji Vakuf... Ne znam, ne bih zelio vjerovati u nesto najcrnje da i tu postoje neki sporazumi i dogovori. Ja mislim da nikad ne bi smjela legalna vlast BiH prthvatiti diktat diobe Bosne na tri, niti na dva dijela. Ovo sada je rezultat teskoga rata i treba uloziti sve napore da dodje do njene ponovne i istinske reintegracije. Ne treba se miriti sa mogucnoscu njene podjele i nagradjivanja agresora.
|
RSS Feed